(VIDEO) Alen Avdić o najtežem trenutku karijere u bordo dresu: Mislio sam da ću umrijeti
Alen Avdić, (IN)Direkt
Rođeni Sarajlija, prve fudbalske korake načinio je doslovno uz stadion Koševo. Od 1985. nosio je dres omladinskih selekcija FK Sarajevo, a talentom brzo skrenuo pažnju i na reprezentativnom nivou tadašnje Jugoslavije.
Tokom ratnih godina ostao je u opkoljenom Sarajevu, a njegov debi u seniorskom timu desio se 1993. godine, u prijateljskom susretu s Hajdukom na Poljudu. Zvanični debi došao je ubrzo potom, protiv Rudara Breze u Jablanici.
Iako je u mladosti sanjao da bude klasična “devetka”, karijera ga je vodila kroz brojne pozicije, od krila do štopera, gdje je dobio i poziv za U-21 selekciju Bosne i Hercegovine. Njegov talenat nije prošao nezapaženo, pa se u jednom trenutku našao i na prestižnom Dallas Cupu, nastupajući za ekipu iz Meksika.
No srce ga je uvijek vuklo nazad, i 1996. se vratio u Sarajevo gdje je konačno dobio priliku kao napadač. Te sezone donio je Sarajevu trofej Kupa, ali titula prvaka je izmakla.
U kratkom video isječku iz podcasta, Avdić se osvrće na bolan poraz protiv Željezničara u play-offu 1998.
"Nerado o tome pričam. Kad ja gledam taj play-off koji smo igrali, prvo u Mostaru protiv Širokog i Čelika, imali smo teži put i mislim da smo to zaslužili. Željo je igrao ovdje, u gradu. Dao sam, mislim, šesnaest ili sedamnaest golova te sezone. Igrali smo sjajno, mi smo organizovali slavlje, Čali je rođendan, sve je bilo spremno. Bili smo sigurni, sto posto. Dao sam go, pa to ti je ovo kao naša repka protiv Nigerije, kad su Džeki poništili gol. Siguran sam da nije bio ofsajd. Onaj momenat kada lopta ide prema golu, vječnost. Ja je gledam, ona ide uz stativu i samo mi kroz glavu, Bože, molim te stativa da nije gol. I ona samo nekako smota, Zuban je udari, ona skakuće. Kad je prošla, ja sam mislio ću umrijeti", ispričao je Avdić.
Na pitanje voditelja da li je to bio najteži trenutak njegove karijere, bez razmišljanja je potvrdio. "Jeste, jeste. Jako mi je žao što nisam bio prvak sa Sarajevom", dodao je.
Avdićeva priča još jednom podsjeća koliko emocija, strasti i boli stoji iza svakog promašenog naslova, i koliko fudbal, barem za mnoge, nikada nije bio samo igra.
